Središte Zemlje je kristal?

MISTERIJE: Planetarne anomalije i energetska mreža

Izvor: matrixworld-hr.com

Ljude su od pamtivijeka interesirale misterije na koje nisu mogli dobiti adekvatne odgovore, pojedine antičke misterije su i dan danas neobjašnjive i još uvijek jednako primamljive. Neke od takvih nepoznanica su planetarne anomalije koje najviše poznamo preko nestanaka ljudi, brodova i zrakoplova u Bermudskom trokutu.

Platon je dodekaedar vezao za Zemlju.

Platon je davno napisao: „Kada bi netko pogledao Zemlju iz visine ona bi nalikovala lopti sastavljenoj od dvanaest dijelova.“

To jest da nalikuje dodekaedru.

Platon je smatrao da je planetarna struktura evoluirala iz jednostavnih geometrijskih oblika ka složenim oblicima. Takva tijela su nazvana: Platonova kruta tijela; tetraedar, kocka ili heksaedar, oktaedar, dodekaedar itd… Platon je u svom djelu Timej ili Timeus svakom od oblika pridodao jedan od osnovnih metafizičkih elemenata; voda, zrak, vatra i zemlja, po njegovom uvjerenju dodekaedar pripada Zemlji.

Predivna plava lopta, naša Zemlja, ne izgleda kao dodekaedar, zar ne?

Ali mi jako dobro znamo da Zemlja iz svemira nalikuje sferi malo spljoštenoj na polovima i razvučenoj na Ekvatoru.

Je li moguće da je slavni Platon samo lupetao gluposti, ili u njegovoj ideji ima nekakve istine?

1972. godine je biolog Ivan Sanderson u svojoj knjizi: „The Twelve Devil’s Graveyards Around the World“ – Dvanaest vražjih groblja oko svijeta, posebno obratio pažnju na nestanke brodova i zrakoplova širom planete, na magnetske anomalije i druge neobične pojave koje su se konstantno ponavljale na određenim područjima.

Jesu li zračna i morska vrtloženja stvaran razlog anomalija?

Sanderson je dugogodišnjim ispitivanjem stvarao statistike i bilježio sve neobjašnjive nestanke ljudi i prijevoznih sredstava, počevši od dobro poznatog Bermudskog trokuta sve do Pacifika i Vražjeg mora koje se nalazi jugoistočno od Japana.

Sanderson je pretpostavljao da anomalije u takvim područjima stvaraju jake zračne i morske struje, no brodovi i zrakoplovi su nestajali i za vrijeme lijepog vremena i nedostatka ovakvih prirodnih faktora.

Sandersonovih deset “vražjih trokuta – groblja” – zadnja dva se nalaze na polovima.

Najviše su rezultata na ovom polju ostvarili Ruski znanstvenici tijekom 70. godina XX vijeka. 1973., Komsomolskaya Pravda – oficijelna tiskovina u nekadašnjem SSSR-u namijenjena mlađim čitateljima – je objavila tekst  pod nazivom „Zemljo, što si ti zapravo?“.

Ima li “Davidova zvijezda” dublje metafizičko značenje, povezano s eventualnom kristalnom unutrašnjošću Zemlje?

U njemu grupa znanstvenika raspravlja o tome da je Zemlja sve osim jednostavne sfere, i da je naša planeta započela svoj razvoj kao kristal s jasnim kutovima i bridovima, te da je nakon milenija akcija i reakcija na Zemlji i utjecaja mnogih sila, planeta dobila ovaj sferičan izgled iako je njeno kristalno središte ostalo netaknuto.

Sovjetski znanstvenici su objasnili kako bridovi tog kristala sada leže zakopani pod planetarnom korom, neki od njih su usporedili kristalnu planetarnu unutrašnjost s kostima i skeletom, a ostatak na površini s mesom i kožom.

Skeptici tvrde da se u mnoštvu točaka s istovjetnim parametrima lako pronađu pravilni uzorci, istu stvar tvrde i za Goncharova otkrića.

Nikolai Goncharov povjesničar s Moskovskog Sveučilišta je ispitivao povijesne reference koje imaju veze s ovakvim navodima, i otkrio je da su slične teorije stvorile kozmologiju u čijem je središtu Zemlja. On je primijetio kako su sve najranije ljudske kulture nastale na pravilnim rastojanjima od Ekvatora i jedne od drugih, tvoreći mrežu pravilnih oblika.

Jesu li megalitni spomenici i prastari kompleksi tek tako razbacani po Zemlji, ili postoji uzorak kojeg  mi ne shvaćamo?

On je mapirao sva tada poznata prapovijesna megalitna središta počevši od onih u Francuskoj do Italije i otkrio da su zbog nekog razloga takvi pradavni ljudski centri stvarani s nevjerojatnom pravilnošću na do tada nepoznatim pravcima.

Takozvana “Ruska mreža,” zasnovana na ideji da se u planetarnoj unutrašnjosti nalazi kristal jasnih bridova i pravilnih ploha.

Kada se Goncharov sreo s inženjerom i konstruktorom Vyacheslavom Morozovim i Valeryjem Makarovim – inženjerom elektronike, počeli su otkrivati i druge poveznice koje su ih dovele na pomisao da planeta zaista ima kristalnu unutrašnjost pravilnih i ravnomjerno raspoređenih ploha i da su pradavni narodi o tome znali puno više od nas.

Nakon nekoliko godina rada ovaj trio je objavio svoje istraživanje u popularnoj znanstvenoj tiskovini Akademije Znanosti SSSR-a koja se nazivala: Khimiya i Zhizn – Kemija i Život, u tekstu koji je nosio naslov: „Je li Zemlja veliki kristal?“.

U istom tekstu oni su napravili osvrt na Sandersonov rad tvrdeći da se sve pravilne i simetrične plohe planetarnog kristala mogu podijeliti na manje i pravilne simetrične plohe na kojima će se bez greške pronalaziti prastari spomenici nestalih kultura, dok se u nekima pojavljuju jake anomalije. Onu su Zemlju kao i Platon podijelili na 12 velikih ploha, koje se dalje mogu usitnjavati i na čijim bridovima će se pojavljivati ostatci pradavnih kultura.

“Earth grid” prati interesantne prirodne i kulturne znamenitosti (ili obrnuto), na primjer – broj 1 su piramide u Gizi, broj 12 je Mohenđo Daro i tako dalje.

Bruce Cathie, umirovljeni pilot s Novog Zelanda je mapirao viđenja NLO-a i otkrio da se oni pojavljuju na određenim mjestima i da ta mjesta odgovaraju mreži koju su prvotno ispitivali Sanderson i Ruski trio. Cathie je išao korak dalje i otkrio je harmoniku u planetranoj mreži, tu harmoniku je nazvao „Gridworks.“

Uredno poredani monolitni spomenici diljem svijeta, slučajnosti ili ne?

David D. Zink je u svojoj knjizi „A Journey to the World’s Most Mysterious Megalithic Sites“ – Putovanje na najmisterioznije megalitske lokacije svijeta, također opazio da se sve megalitne strukture nalaze na sjecištima pravilno raspoređene svjetske mreže, ili na njihovim linijama.

Becker Hagensova planetarna mreža zasnovana na ikosaedru – pravilnom poliedru sačinjenom od 20 jednakih istostraničnih trokuta.

No s vremenom je prevladala Becher-Hagensova teorija u kojoj se sa sigurnošću mogu označiti 10 zemljopisnih područja koji se nalaze na istoj udaljenosti od Ekvatora, s istim površinom i trokutastom formacijom i mrežom koja se priža cik-cak preko Ekvatora, u čijim su se pravilnim intervalima pronašle anomalije u ovim područjima;

Sjeverna hemisfera:

Vražje more, ili Zmajski trokut – u blizini Japana

Hamakulia – u blizini Havaja

Bermudski trokut – istočno od Floride

Alžirski trokut – u zapadnom dijelu Sahare

Mohenđo Daro Rama – koji prekriva veći dio Indije i Pakistana

Južna hemisfera:

Whartonov bazen – zapadno od Australije

Hebridiska brazda – sjeverno od Novog Zelanda

Uskršnji otoci i područje oko njih

Južno Atlantska anomalija – istočno od obale Brazila

Trokut Zimbavea – područje južnog Madagaskara i istočne Afrike

Sanderson je tim područjima pridodao južni i sjeverni pol.

Bill Becker i Bethe Hagens  – po kojima je najdorađenija i najkompleksnija planetarna mreža 1983. dobila ime – su ispitivali Platonove i Pitagorine principe i primjenjivali su ih na specifične pozicije na planeti, oni su dodatno potvrdili Sandersonove navode no usput su otkrili još složeniju strukturu mreže koja je nastavila pratiti anomalije i prastare strukture.

Becker i Hagens su osim Platonovih krutih tijela, prihvatili Pitagorejsku kozmičku morfologiju koja je dodatno komplicirala izgled harmonične planetarne mreže, no na takav način su otkriveni i neki arheološki lokaliteti koji nisu bili poznati no ovaj je dvojac predvidio njihovo postojanje, zahvaljujući mreži koju su vrlo detaljno unijeli u karte. Dijelovi mreže koji se nalaze pod morem ili pijeskom vjerojatno skrivaju još mnoge tajne.

Ovaj dvojac se esencijalno složio s ispitivanjima ruskog trija znanstvenika no smatrali su da je njihova ideja nedovršena i nedorađena i da bi ovakva problematika zaslužila dodatno istraživanje.

Ali što zapravo možemo reći o takozvanim vražjim trokutima ili područjima s čudnim anomalijama?

Područje Bermudskog trokuta je narazvikanija anomalija unutar planetarne mreže.

Većina pobornika misterija je čula za Bermudski trokut, o njemu se jako puno pisalo i govorilo, stvarali su se filmovi i dokumentarci i vrlo se dobro zna koliko je ljudi, brodova i zrakoplova nestalo na tom području. Na drugoj stani svijeta jugoistočno od Japana nalazi se još jedan takav prostor s mnogo neobjašnjivih nestanaka, njegovo ime je 魔の海 Ma no Umi – Vražje more, Zmajski trokut ili Formozin trokut, površinom i položajem je istovjetan s Bermudskim trokutom.

Vražje more, pored Japana, je ekvivalent Bermudskom trokutu.

Ovo područje nalazi se između Japana i otoka Bonin na jugoistoku, uključujući i veliki dio Filipinskog mora prema arhipelagu Ryukyu na zapadu. Svoju zloglasnu reputaciju nosi već 400. godina i o nestanku bordova i ljudi na ovom području su pisali kineski i japanski kroničari. Japanska ratna mornarica je izgubila pet ratnih brodova između 1952.-1954 na području Vražjeg mora. Na tim brodovima je služilo preko 700 ljudi i nitko od njih nije spašen.

Japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5 snimljen 1950.

Od 1949.-1953. Na istom području nestalo je sedam ribarskih brodova, od kojih je jedan uspio poslati SOS signal. 24.09.1952. japanski znanstveni brod Kaiyo Maru No 5, je nestao u tom prostoru ispitujući podvodni vulkan Myojin-sho, koji je eruptirao baš za vrijeme ekspedicije. Smatra se da je znanstveni brod nastradao zbog erupcije odvodeći 30 ljudi s broda u smrt. Netom nakon ovih događaja japanska vlada je poslala brod s preko 100 znanstvenika da razriješe tajanstvene nestanke no i oni su netragom nestali nakon toga je japanska vlada područje Vražjeg mora oficijelno proglasila opasnom zonom.

Ovo je samo dio nestanaka u navedenom području i s njima se neću dodatno baviti jer sam samo željela ilustrirati zbog čega su takve lokacije od našeg interesa.

“Earth grid” s pomoćnim linijama zasnovanih na teoriji Ley lines ili zmajevih crta.

No sada bih se trebala vratiti malo dalje u prošlost jer se o ovakvim stvarima pisalo i prije istraživanja modernih znanstvenika, riječ je o takozvanim Ley lines ili zmajskim linijama. No na žalost ovakve informacije su prigrlila New Age društva, tako da ih je znanost automatski odbacila kao nevrijedne i neadekvatne za istraživanje.

Blackova otkrića su više nego li interesantna.

1870. William Henry Black je predao rad Britanskom Arheološkom Udruženju – BAU, pod nazivom; „Boundaries and Landmarks“  – Granice i prirodne znamenitosti, u kojima je otkrio da su različiti spomenici i građevine iz prošlosti diljem zapadne Europe postavljeni u pravilnoj geometrijskoj mreži i na određenim sjecištima i harmonično postavljenim linijama i krivuljama. BAU nije odbila takve navode ali ih nije ni dodatno ispitivala.

Ravni putovi povezani s megalitnim središtima Britanije.

1921., Alfred Watkins, je u svojoj knjizi „The Old Straight Track“ – Stari ravni putovi, primijetio kako su prastari stanovnici Britanije pravili ceste koje su nalikovale pravilnoj četvrtastoj romboidnoj mreži bez obzira na konfiguraciju terena i na tim su cestama izgradili svetišta, gradove i veća središta, koristeći prirodne značajke kao neku vrstu putokaza i točku za daljnja ravnanja istih. Watkins je pronašao brojne takve prastare rute no javnost je zanemarila njegova istraživanja jer je on smatrao da su rute napravljene na energetskim meridijanima i mjestima od posebne mistične važnosti.

Stvari su se dodatno zakomplicirale kada su se počele stvarati različite „teorije zavjere“ od kojih je najpoznatija ona vezana za svetu geometriju, zmajske linije i Rennes-le-Château u Francuskoj.

Katolička je crkva ubijala Katare na sve moguće monstruozne načine, jednom je prilikom spalila 100 Katara koji se nisu htjeli preobratiti na katolicizam, ova se užasna masovna lomača nalazila podno utvrđenoga grada Montesegura koji se nalazi u blizini  Rennes-le-Château u Francuskoj.

Naime otkriveno je da su Katari – famozni gnostici s juga Francuske koje je katolička crkva sistematski i zvjerski iskorjenjivala od 1147. do 1244. – stvarali svoja uporišta po uzorcima na pravilan raspored takozvane „svete geometrije“ ili zlatnom rezu. Rennes-le-Château se nalazi na zapadnom kraku pentagrama, u čijim ostalim vrhovima se nalaze; nekadašnje templarsko uporište St. Just et le Bezu, te Bugarach kojeg opsjedaju New Ageri vjerujući da će ovo maleno mjesto jedino preživjeti Armagedon i drugi prastari srednjovjekovni dvorci i utvrde koji su se slučajno ili namjerno našli na strateškim pozicijama čudno ukonponiranim u oblik pentagrama.

Utvrda St. Just et le Bezu nalazi se na jugozapadnom kraju interesantnog topografskog pentagrana u blizini znamenitog Rennes-le-Châteaua.

Skeptike su dodatno razljutile tvrdnje određenih osoba koje se bave kanaliziranjem da se na područjima s najvećim anomalijama uključujući na sjevernom i južnom polu, Bermudskom trokutu, itd nalaze potopljene piramide s energiziranim kristalima koji povremeno stvaraju toliko jake anomalije da sve što im se nađe na putu prebacuju u određenu paralelnu dimenziju i smrznuto vrijeme.

No nakon što je oceanograf Paulina Zelitsky pored obale Kube pronašla potopljeni kompleks s piramidalnim strukturama, zgradama, ulicama i slično, ne bi me čudilo da još što “ispliva na površinu.” 

Interesantno je da je Paulina Zelitsky potpopljeni grad našla na crti – planetarne mreže – koja se nastavlja uz zapadni dio stranice Bermudskog trokuta točnije uz jugozapadnu obale Kube.

Špilja pored rudnika Nacia u Meksiku sadrži kristale težine do 55 tona. Je li ovo pokazatelj koji potvrđuje navode znanstvenika o kristalnoj unutrašnjosti planete?

Na Matrix Worldu je nedavno objavljen tekst pod nazivom: “Najveći kristali na svijetu: Gigantska kristalna špilja u Meksiku,” u kojem se jasno vidi da unutrašnjost naše planete krije tajne o kojima nismo mogli ni sanjati, kristalna špilja u rudniku Nacia u saveznoj državi Chihuahua je možda realan pokazatelj koliko malo znamo o unutrašnjosti Zemlje i da navodi istraživača o možebitnoj kristalnoj unutrašnjosti planete nisu samo obična priča.

Smatram da naša planeta ima toliko nepoznanica koje znanost ne istražuje ili mi o tim istraživanjima jako malo znamo naročito ako su ona vezana za „škakljive teme“ ili ako pobijaju općeprihvaćene paradigme.

Ljudsko biće je po prirodi radoznalo, prije ili kasnije istina izađe na vidjelo, nadam se da ćemo uskoro imati puno više verificiranih informacija koje će nam objasniti kako se i zašto stvaraju anomalije na određenim lokacijama na planeti i zašto su prastari ljudi gradili svoja uporišta na mjestima koja, vidljiva samo uz pomoć moderne kartografije, stvaraju čudesne i očigledne geometrijski pravilne mreže.

VRH STRANICE

Reference:

Earth Grids – Planetary Metaphysics

Wiki – Vile Vortices

Wiki – Platonic Solid

Plato’s Model of the Universe – Plato’s Solid

History of teh World Grid Theory

Wiki – Devil’s Sea

Earth Grid System

Backer Hagen’s – Planetary Grid Research

Geomantic Earth Grid

Wiki – Ley line

Unexplained Mystery: The Devil’s Sea (The Dragon’s Triangle)

Cuba Underwater Megalithic Research

Rennes-le-Château Mysterious Village

Wiki – Rennes-le-Château


 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Follow Me